Još u 1848? Pažljiviji pogled na američku i meksičku granicu



We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Bilješka urednika: Nakon odlaska iz američkog marinskog korpusa, David Danelo, bivši pješački časnik koji je u Iraku također bio zapovjednik konvoja, obavještajni časnik i privremeni izvršni časnik, američki Invatski institut dobio je narudžbu kao slobodni dopisnik. Pišući iz američke obale Zaljeva, Etiopije, Kenije i Vijetnama, Danelo se sve više zanimao za pitanja granica koja pogađaju Sjedinjene Države i Meksiko.

Nakon što je proveo tri mjeseca putujući granicom, napisao je Danelo Granica: istraživanje američko-meksičke podjele.

U ovom intervjuu BNT detaljno razgovara s Danelom o njegovim iskustvima i knjizi.

Julie Schwietert Collazo

(BNT): Bili ste časnički oficir marinskog korpusa koji je služio u Iraku. Kada ste se počeli zanimati za novinarstvo i koji vas je put vodio u vašoj trenutnoj karijeri?

Tijekom turneje u Iraku 2004. godine dopisivao sam se ... sa Stevenom Pressfieldom, scenaristom i romanopiscem, najpoznatijim po "Legendi o Baggeru Vanceu" i "Vatrenim vratima." Pressfield mi je rekao da sam sjajan pisac i trebao bih to profesionalno dati. Osjećao sam se kao da je Michael Jordan rekao da sam dobar košarkaš.

Nisam zapravo znao prvo o profesionalnom pisanju, ali htio sam vidjeti kakav je život izvan Korpusa i zaključio sam da ga vrijedi slikati. Još uvijek to radim, pa pretpostavljam da je uspjelo.

Kako ste se zainteresirali za pitanja granica?

Pohađao sam srednju školu u San Antoniju, gdje sam bio bijela manjina, i nisam razumio protuzakonite imigracijske prosvjede i minute - moje je iskustvo bilo drugačije od političke retorike.

Zanimali su me i implikacije na nacionalnu sigurnost na granična pitanja, ali, zbog svoje vojne pozadine, mislio sam da je priča mnogo složenija od zvuka ugriza Lou Dobbsa.

Julie Schwietert Collazo

Recite mi nešto o vašem istraživačkom procesu - ovo nije bila knjiga samo o vašim osobnim opažanjima duž cijele američko-meksičke granice, ali je očigledno uključivala i veliku količinu istraživanja…. Kako ste odabrali svoje izvore, kako ste procijenili njihovu vjerodostojnost i kakve napore je uključivalo istraživanje ...?

Čitao sam prije svog prvog putovanja - uglavnom kako bih stekao osjećaj gdje ići i kako doći - a zatim sam dublje razgledao pitanja koja su pokrenula moje zanimanje. Vraćanje naprijed i natrag bilo mi je korisno; svaki put kad sam odlazio na putovanje doveo do kontakata, što je dovelo do novih izvora informacija.

Svi mi naučimo raditi procjenu vjerodostojnosti izvora, bilo da smo novinari, službenici, poslovni ljudi, inženjeri itd. Moj vlastiti proces je jednostavno promatrati, provjeriti crijeva i stalno ispitivati ​​moje zaključke (što još uvijek radim, usput)….

Jedan od atributa vaše knjige koji sam cijenio bio je da ispričate puno priča previdjenih u vrlo bipolarnoj raspravi o imigraciji u SAD…. Zašto mislite da su glavni mediji u medijima skloni previdjeti ove važne priče o granicama?

Groupthink. Novinari glavnih medija (i desno i lijevo krilo) granicu doživljavaju kao problem ilegalne imigracije, a sama granica postaje kockasta u politiku ili recepte zato što novinari neizbježno biraju strane. To je ljudsko. Naše pristranosti teško je izbjeći.

U borbi sam naučio potrebu za uklanjanjem "buke" iz činjenica. Kad zapovijedate konvojem, kladite se na desetine života na ono što znate, kao i na ono što mislite da znate. Veliki dio tog znanja djeluje u nijansama sive - dvosmislenosti, pojave, instinkti.

Iz toga stvarate pretpostavke; iz pretpostavki, na kraju ćete možda pronaći činjenice. Ali vaš život ovisi o poznavanju razlike između činjenice i pretpostavke.

Kao što možete reći iz čitanja knjige, moji su pogledi u sukobu s obje političke strane. Nije to što pokušavam biti „u sredini“ samo zbog toga, već me moje vlastito iskustvo i proučavanje donijelo do određenih zaključaka.

U proučavanju ovog problema uputio sam se na drugu put od većine koji vjerojatno ima neke od različitih rezultata.

Kad je riječ o graničnim pitanjima, novinari koji izbjegavaju skupinu misle najbolji su (ne iznenađujuće) oni iz pograničnih država.

Što biste izdvojili kao nekoliko najvećih mitova i zabluda o granici Sjedinjenih Država i Meksika?

S desne strane me nervira svaki put kad mediji bruje o "meksičkoj vojnoj upadi." Tijekom kasnog 19. stoljeća, teksaški rendžeri i meksičke rule voljeli su se kretati naprijed i nazad po volji - američka i meksička vlada su imale vruću klauzulu o potjeri za obračun s apačima, komancima i banditima. Danas, ako Meksikanci slučajno voze s naše strane, mogli biste pomisliti da smo se vratili 1848. godine.

"Vojni upadi" spadaju u dvije kategorije: 1) meksički vojnici su se izgubili ili 2) elementi kartela ukrali su uniforme i predstavljaju se kao provoditelji zakona. Ovo nije prijetnja našem suverenitetu; to je pokazatelj neuspjele lokalne policije u Meksiku i naše neuspjele sigurnosne politike.

S lijeve strane me muči ideja da legalizacija predstavlja krivicu od nasilja. Podržavam legalizaciju iz više razloga, ali čak i ako se to dogodi, i dalje ćete imati problema sa sigurnošću. Čak i ako je zakonito, zašto će karteli dopustiti zakonodavstvo svoje trgovine? Tko bi provodio porez? I što se sada događa kada su Meksikanci vidjeli
njihova policija i vojska propadaju kad se to stvarno računalo?

Sredinom osamdesetih, krijumčari su obavljali velike poslove u tarantulama za kućne ljubimce; bilo je to privremeno US. fad, ali carini je bilo potrebno 90 dana za uvoz novih dolazaka. Karteli su se doslovno ubijali jedni preko travnjaka kako bi premjestili pauke u SAD.

Ne mogu govoriti za Mexico City, ali moje opažanje na sjeveru Meksika navodi me da vjerujem da prijetnja javnom redu i miru nadilazi drogu i ne može se ograničiti legalizacijom. Sjever je prije meksičke povijesti preplavio razbojništvo, a mislim da se ponovno događa.

Julie Schwietert Collazo

Jedan od zaključaka do kojeg se dolazi ... jest da granica nije monolit - karakterizira je različitim zonama, odnosima gradova, industrija i mnogim drugim osobinama. Uzimajući to u obzir, kako možemo razviti i provesti granične politike koje su učinkovite i dosljedne, istovremeno prepoznajući ove ključne razlike?

Anarhija i nasilje na granici nisu na istoj razini kao ilegalna imigracija, prava na vodu ili škole samo na engleskom. Naše geografske i gospodarske veze s Meksikom to čine problem "crvene uzbune". Treba ga tretirati kao takvo.

Početak bi mogao biti institucionalizacija zone sigurnosne suradnje umjesto tvrde linije. Zauzmite zonu slobodne trgovine od SAD-Meksiko od 100 km (50 km s obje strane) i stvorite binacionalnu vladinu organizaciju / radnu skupinu ovlaštenu za slobodno kretanje obje strane u bilo koje vrijeme.

Julie Schwietert Collazo

Zbog trenutnih uvjeta u Meksiku, ovo bi vjerojatno trebalo uključiti američku vojsku (za rad s meksičkim vojnicima), kao i pograničnu patrolu i policijsku / saveznu / državnu / lokalnu policiju. Također ćete morati preispitati neke poteze Posse Comitatus koji bi mogli podići obrve. Bilo bi i skupo. Po mom mišljenju, vrijedi pucati.

Drugo zapažanje koje dajete je kako naporima američke politike (mislim da, primjerice, napora u borbi protiv terorizma) nedostaje učinkovita koordinacija između više tijela za provođenje zakona i / ili vojnih tijela. Čak i kada se ulažu koordinacijski napori, izgleda da ne funkcioniraju dobro, kao što ilustrira vaša oštra priča Esequiel Hernandez. Kako se to može poboljšati?

Na mnogo načina se poboljšao - posebice od 11. septembra i Iraka. Imajte na umu da je Esequiel Hernandez bio 1997. Institucionalno, vojska se vjerojatno više promijenila kao rezultat Iračkog rata nego što bi to inače mogla.

Da se rat u Iraku nije dogodio i da vojska nije bila tako nesposobna u sučeljavanju s protuustavnicima, vjerojatno ne bismo vidjeli bilo kakvu raspravu o jeziku, kulturi ili o odnosima vojske / zakona i zakona u prirodi rata.

Ako bi odred marinaca koji su danas bili irački veterani poslao do granice danas, nema šanse da kupi bilo što od toga "sjede u rupi i ne razgovaraju ni s kim". Njihove škole - sve razvijene nakon Iraka - naučile su ih da rade pod drugačijim taktikama koje koriste više tehnika provođenja zakona.

Ne pokušavam ovaj odgovor koristiti kao argument za odlazak u rat u Irak. Upravo zato što se neke pozitivne nenamjerne posljedice koje su se dogodile ne čine odluku strateški mudrom. Ali vojska, kao i sva ljudska
organizacije, prisiljen je da se prilagodi pritisku i nesreći.

Međuresorska koordinacija bolja je nego što je to bila nekoć jer su vladine organizacije naučile od Al Kaide i iračkih pobunjenika: koordinirati ili izgubiti. Budući neuspjeh pomaže vam da razjasnite svoje mogućnosti.

Konačno, što je lekcija za odvođenje čitatelja? I koja je za vas bila najveća lekcija?

Oduzimanje čitatelja najbolje bi moglo sažeti savjetom koji sam dobio prije pokretanja projekta: „Nemojte prebrzo razumjeti granicu.“

Moje oduzimanje je da ne razumijem ništa prebrzo! Informacije je lako pronaći, ali nove, mudre, uvidljive misli teško je, zaista teško dobiti. Ne bih vam ovo mogao napisati ni prije godinu dana. Dakle, moja lekcija je uložiti pažnju, strpljenje i energiju u učenje nečega - a zatim vjerovati da će se to isplatiti kad dođe vrijeme.

Ups - to nije sve. Još jedno pitanje! Koji je vaš trenutni projekt?

Radim na romanu - i za praznovjerje, neću reći više dok ne završim!

POVEZAVANJE ZAJEDNICE

Da biste saznali više o Davidu Danelu, posjetite njegovu web stranicu.


Gledaj video: Убежище в США 2020: Транзит к границе СШАМексика через третью страну - ОБНОВЛЕНИЕ


Prethodni Članak

Podrijetlo Avatara

Sljedeći Članak

Lošiji od Abu Ghraiba?